Ovako se prave prave domaće mantije: Trik za tanko testo i savršeno sočan fil
Bilo da ih služite za ručak, večeru ili kao specijalitet za goste, mantije su jelo koje uvek budi uspomene na domaću kuhinju i mirise detinjstva.
Miris domaćih mantija koji se širi kuhinjom za mnoge je sinonim za pravo porodično okupljanje i tradicionalnu trpezu.
Ovaj specijalitet, poznat po tankom testu, sočnom nadevu od mesa i hrskavoj korici, generacijama zauzima posebno mesto među omiljenim jelima domaće kuhinje.
Tradicionalne mantije predstavljaju savršen spoj jednostavnih sastojaka i bogatog ukusa. Sitni zalogaji od tanko razvijenog testa i aromatičnog fila od mesa peku se dok ne dobiju zlatno-smeđu boju i neodoljivu hrskavost, a zatim se serviraju uz kiselo mleko i beli luk, što im daje poseban šmek kojem je teško odoleti.
Za pripremu ovog specijaliteta potrebno je malo strpljenja, ali rezultat je jelo koje osvaja već na prvi zalogaj.
Za testo je potrebno 600 grama mekog brašna, 350 mililitara mlake vode i kašičica soli. Od ovih sastojaka mesi se glatko i elastično testo koje treba dobro izraditi kako bi mantije bile tanke i vazdušaste. Nakon mešenja, testo se deli na šest jednakih jufki koje se premazuju uljem i ostavljaju da odmore, kako bi kasnije bilo lakše razvlačenje.
Nadev se pravi od 500 grama junećeg mlevenog mesa i dve veće glavice crnog luka. Luk se kratko proprži na ulju dok ne omekša, nakon čega se dodaje meso koje se začinjava solju i biberom. Fil ne treba previše pržiti kako bi ostao sočan i pun ukusa.
Posebna tajna dobrih mantija krije se upravo u tanko razvijenom testu. Svaka jufka razvlači se što tanje, a zatim premazuje mešavinom istopljenog putera i ulja koja mantijama daje prepoznatljivu aromu i hrskavost. Nakon toga testo se preklapa, puni tankim slojem fila i uvija u čvrst rolat koji se seče na male komade.
Mantije se potom ređaju u podmazan pleh, sa presečenom stranom okrenutom nagore, kako bi tokom pečenja dobile karakterističan izgled i ravnomerno se zapekle. Peku se u prethodno zagrejanoj rerni na 220 stepeni između 30 i 40 minuta, sve dok ne dobiju zlatnu i hrskavu koricu.
Poseban užitak dolazi tek pri serviranju. U kiselo mleko dodaje se sitno seckan ili izgnječen beli luk, a mantije se toplim prelivom mogu preliti odmah nakon pečenja ili se servirati uz njega posebno.
Iskusne domaćice ističu da su mantije najukusnije kada je testo što tanje razvijeno, dok kombinacija putera i ulja daje najbolji odnos hrskavosti i punoće ukusa. Ljubitelji jačih aroma u nadev mogu dodati i malo tucane paprike, dok se za dodatnu sočnost preporučuje da se mantije pred kraj pečenja lagano poprskaju toplom vodom i vrate u rernu još nekoliko minuta.
Bilo da ih služite za ručak, večeru ili kao specijalitet za goste, mantije su jelo koje uvek budi uspomene na domaću kuhinju i mirise detinjstva.